RAD POLICIJE U ZAJEDNICI I POLICIJSKO-OBAVJEŠTAJNI MODEL – stanje i perspektive
Neki novi koncepti rada policije se, počev od posljednje dvije decenije dvadesetog vijeka pa do danas, sa uspjehom primijenjuju u razvijenim zapadnim zemljama. Opšti ciljevi ovakvih programskih orijentracija jesu prevazilaženje tradicionalnog načina upravljanja policijom i obavljanja policijskih poslova i zadataka, povećanje efikasnosti u radu, kreiranje čvršćih relacija između građana i policije i sl. Dolaskom višepartijskog sistema na političku pozornicu bivše Jugoslavije otpočeli su reformski procesi sistema bezbjednosti, pa tako i policije. Međunarodni intervencionizam se i u ovoj oblasti snažno ispoljio. Pod okriljem različitih projekata finansiranih od strane međunarodne zajednice realizovane su određene programske aktivnosti s ciljem modernizacije policije. Značajan dio procesa promjena svakako su i one promjene uslovljene evrointegracijama. Takve promjene uglavnom nose pozitivan predznak, međutim, nisu sve podesne za direktnu implementaciju u onim zemljama gdje se društveno-politički uslovi bitno razlikuju od onih na „zapadu“. Dva najznačajnija koncepta koja su se pojavila, sa čijom je implementacijom pokušano, odnosno sa čijom se implementacijom pokušava, jesu rad policije u zajdnici i policijsko-obavještajni model.
Rad policije u zajednici podrazumijeva partnerstvo između policije i građana u kom partneri djeluju i rade zajedno na uočavanju i rješavanju problema u zajednici. Složenost koncepta rada policije u zajednici, proističe i iz činjenice da ovaj koncept sadrži četiri bazične dimenzije:
– filozofska dimezija pruža najširu instrukciju policijskom radu i inkorporira uticaj građana na policijski rad koji je skrojen po potrebi lokalne zajednice,
– strateška dimezija ugrađuje operativn aspekt i provodi filozofiju kroz akciju,
– taktička dimenzija prevodi filozofiju i strategiju u program,
– organizaciona dimenzija podrazumijeva promjene u sferi organizacije policije.
Pored promjena koje je potrebno da pretrpi društveni sistem, uspješnost primjene koncepta umnogome zavisi od promjena unutar policijske organizacije. Strategija djelovanja policije u zajednici prethodno podrazumijeva sveobuhvatan proces promjena. Ciljevi tih promjena su:
– depolitizacija policije,
– demilitarizacija policije,
– profesionalizacija policije,
– unapređenje ekonomičnosti u radu. [1]
Koncept je sa uspjehom primijenjen u SAD, Kanadi, zemljama zapadne Evope, Japanu pokazavši jako pozitivne efekte. U zemljama zapadnog Balkana preduzimane su različite aktivnosti u cilju implementacije koncepta. Zabilježeni su i neki pozitivni rezultati, ali treba reći da do potpune primjene nije došlo. Razlozi leže u brojnim političkim, ekonomskim, socijalnim, istorijskim i drugim faktorima. Policijska kultura, i dalje opterećena tekovinama prethodnog sistema, ispriječila se kao kamen spoticanja novom konceptu. I dalje prisutni elementi militarizma u policiji, otpor rukovodilaca kvalitativno novoj organizacionoj strukturi, percepcija građana o policiji kao represivnom aparatu države, samo su neki od konkretnih činilaca.
Novi koncept, dosta mlađi od rada policije u zajednici jeste tzv. Policijsko-obavještajni model. Prema priručniku koji je izdao MUP Srbije, pod pojmom policijsko-obaveštajni model podrazumijeva se sistem upravljanja kriminalističko-obavještajnim i planiranim operativno-policijskim poslovima, po kome kriminalističko-obavještajne informacije predstavljaju osnov za definisanje prioriteta, strateških i operativnih ciljeva u oblasti sprečavanja i suzbijanja kriminaliteta i drugih bezbjednosno ugrožavajućih pojava, kao i donošenje odgovarajućih odluka o operativno-policijskim poslovima i akcijama, racionalnim angažovanjem raspoloživog ljudstva i alokacijom materijalno-tehničkih sredstava. [2] Ukratko, radi o se novom konceptu upravljanja podacima u policiji (blizak onom koji primijenjuju obavještajne agencije), upravljanja materijalnim i ljudskim resursima. Uspješna implementacija podrazumijeva neke promjene unutrašnje organizacije i sistematizacije radnih mjesta, ali i neke suštinske promjene. Uvođenje policijsko-obavještajnog modela obaveza je predviđenja poglavljem 24 („Pitanja pravde, slobode i bezbednosti“) pregovora za ulazak u Evropsku uniju. [3] Kada je u pitanju Srbija, poglavlje je još uvijek otvoreno. U Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije preduzimaju se značajne aktivnosti u cilju potpune implementacije modela – izdat je Priručnik koji detaljno opisuje model i predviđa neke programske i konkretne aktivnosti i mjere. Kakvi će efekti biti pokazaće vrijeme, a to će svakako biti i predmet analize u nekom od narednih članaka.
Izvori:
[1] Simonović, B., (2006). Rad policije u zajednici. Banja Luka: VŠUP. [2] Policijsko-obavještajni model – priručnik. (2016). Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpbije. [3] http://www.eu-pregovori.rs/srl/pregovaracka-poglavlja/Petar Đukić, dipl. pravnik unuttrašnjihposlova
