Požar kao bezbednosni rizik
Požar bi se mogao definisati kao nekontrolisano širenje vatre u prostoru, nanoseći pri tom materijalnu štetu i izazivajući žrtve. Za razvoj požara je potrebno postojanje zapaljive materije, neprestani dotok kiseonika i požarnu zonu, kao i neophodna energija za postojanje požara . Požari se, prema svojoj vrsti mogu klasifikovati na požare čvrstih materija, kad dolazi do zapaljenja drveta, tekstila, uglja, biljne materije, plastične mase i sl. Potom postoje požari tehničkih i lako zapaljivih materija, kao što su benzin, ulje, boje i lakovi, alkohol, smola i sl. U požare zapaljivih gasova spadaju požari izazvani butanom, propanom, metanom, acetilenom i drugim gasovima. Požari lakih metala su požari izazvani magnezijumom, titanom, elektronom i njihovim legurama. Na posletku, ali po značaju među prvim su takozvani kućni ili kuhinjski požari, koji su najčeše izazavani neispravnim instalacijama, ljudskom napežnjom ili nestručnom ili nemarnom upotrebom kućnih aparata.
Požari i njihova razorna moć uzrok su velikih materijalnih šteta i često uzrok ljudskih žrtava. U urbanim gradskim sredinama, oni mogu da nastanu u stambenim objektima i to kako individualnim, tako i kolektivnim, potom mogu da nastanu u ugostiteljskim objektima, mogu da nastanu na motornim vozilima i vozilima javnog gradskog prevoza, dok u ruralnim sredinama požari takođe nastaju na stambenim objektima individualnog tipa, pomoćnim objektima i štalama, nastaju u poljima i šumama i na motornim vozilima i poljoprivrednim mašinama.
Analiza požara
Za potrebe analize uzeti su požari koji su se dogodili na području Republike Srbije za vremenski period od maja 2016. godine do maja 2017. godine . U tabeli 1. je prikazana statistika požara u urbanim i ruralnim sredinama sa procenjenom materijalnom štetom i ljudskim žrtvama:
Lokalitet | Маterijalna šteta | Ljudske žrtve |
Požari u urbanim sredinama | Izgorelo:
26 stanova, 11 kuća, 17 poslovnih objekata, 4 barake, 3 železnička vagona, 1 radionica, 2 garaže, 8 ugostiteljskih objekata, 1 deponija smeća. |
Ukupno stradalih lica: 8.
Ukupno povređenih lica: 22. |
Požari u ruralnim sredinama | Izgorelo:
2 stana, 17 kuća, 3 vikend kuće, 6 štala i pomoćnih objekata, 2 poljoprivredne parcele, 3 poslovna objekta, 1 ugostiteljski objekat, 1 deponija smeća. |
Ukupno stradalih lica: 12.
Ukupno povređenih lica: 2 |
U prilog Tabeli 1. je još podatak da je u posmatranom periodu bilo ukupno 114 požara na teritoriji Republike Srbije. Shodno podeli, koja je izražena u Tabeli 1., požara u urbanim sredinama je ukupno bilo 82, dok je u ruralnim sredinama bilo ukupno 32 požara.
Sledeći parametar istraživanja na datom uzorku jeste uzrok nastalih požara. Kod ove varijable se mora najpre naglasiti da prema zvaničnim izvorima za veliki deo nastalih požara uzrok ili uzročnik nije poznat. Ostali se mogu razvrstati, kao na Tabeli 2.:
Uzrok požara | Broj požara |
Podmetnuti požar
Кvar na instalacijama Ljudski nemar Еksplozija plinskog uređaja Samozapaljenje smeća Мasnoća u kuhinji Neispravni uređaji domaćinstva Individualna grejna tela Udar groma |
5
10 10 3 2 3 6 6 1 |
Datih devet varijabli kao uzročnika požara u posmatranom periodu, svaka ponaosob, ali i u koheziji, predstavljaju najdominantnije uzročnike, koji imaju različit značaj i ulogu u ukupnoj konstelaciji ovog bezbednosnog problema požara u Republici Srbiji, uz veliku verovatnoću da su iste varijable zastupljene i u drugim državama, samo verovatno u drugačijim brojčanim izrazima. Dve varijable i to kvar na instalacijama i ljudski nemar dele prvo mesto među uzrocima požara u Republici Srbiji. Kvarovi na instalacijama, i to pretežno elektro i grejnim su rezultat činjenica koje su determinisane sociološkim i kulturološkim faktorima. Teška materijalna situacija kod većine je uzrok da se zastarele i oštećene instalacije ne menjaju blagovremeno, te se ne sagledava realno taj problem, već se njegova sanacija odlaže, sve dok posledice neispravne instalacije ne eskaliraju požarom sa velikom materijalnom štetom i neretko ljudskim žrtvama.
Ljudski nemar je takođe visoko rangirani uzrok požara u Srbiji iz razloga što se većina ljudi rukovodi mišlju da do požara neće doći, da oni ne nastaju kod njih i da eventualni trenutak nepažnje ne može biti toliko presudan za izbijanje požara. Većina ima nehajan odnos prema uređajima podobnim da izazovu požar, ostavljaju ih uključene bez nadzora ili ih iz zaborava ostavljaju uključene, potom u prirodi pale razno rastinje i korov ili bacaju opuške cigareta i time izazivaju velike požare. Ljudski nemar posebno učešće ima u požarima izazvanim na poljoprivrednim poljima, gde poljoprivrednici pale strnjiku, tuluzinu i nisko rastinje, što često izaziva katastrofalne požare, jer se vatra ostavlja bez nadzora i pod dejstvom vetra se brzo širi.
Drugo mesto takođe dele dve varijable uzroka požara i to neispravni uređaji u domaćinstvu i individualni grejni uređaji. Kao i kod prve varijable, koja se odnosi na neispravne instalacije, može se reći da su skoro isti razlozi i kod neispravnih uređaja u domaćinstvu. Kad su u pitanju individualni grejni uređaji, njihova zastupljenost u požarima je daleko veća kod ruralnih požara, gde je veći broj individualnih grejnih uređaja, koji se mahom pokreću na čvrsto gorivo. Šporeti, potom električne grejalice, kotlarnice i drugi oblici individualnih grejnih tela, imali su veliki udeo u izazivanju požara.
Podmetnuti požari zauzimaju treće mesto uzroka požara u Republici Srbiji. Podmetanje požara je Krivičnim zakonikom Republike Srbije određeno kao krivično delo u korpusu krivičnih dela protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine. Kazna koja je predviđena za ovo krivično delo, u osnovnom obliku je od šest meseci do pet godine zatvora i novčana kazna. U praksi, podmetanje požara je pojava koja se može pojaviti iz više razloga i koja se još naziva piromanijom. Osim što je pravna, piromanija može biti i psihološka kategorija, jer se radi o licima specifičnog psihološkog profila. Piromani boluju od psihičkog poremećaja navika i nagona. Međutim, većinu podmetnutih požara ne izazivaju ova lica sa psihičkim poremećajima, već to čine lica koja žele da požarom nekom izazovu materijalnu štetu, da ostvare određeni politički motivisani akt ili da prikriju teže krivično delo.
Četvrto mesto među uzrocima požara dele eksplozije plinskih uređaja i masnoće u kihinjama. Na ovom mestu se posebno mora naglasiti da u analizu nisu uzeti slučajevi eksplozija plinskih uređaja instaliranih u automobilima, već isključivo uređaja koji se koriste u domaćinstvima. Zapaljenje kuhinjskih masnoća je uzrok požara u ugostiteljskim objektima i to pretežno u roštiljnicama i u odžacima u kojima se usled duže upotrebe skuplja masnoća iz roštilja. Masnoća, kao lako zapaljiva materija, lako se pali i stoga često bude uzrok požara.
Samozapaljenje smeća nastaje usled gasa metana, koji smeće u sebi sadrži. Kako se na deponijama skladišti raznovrsni otpad, počev od ostataka hrane, organskih otpada, pa do tehničkog otpada i raznih drugih supstanci, u sadejstvu sa atmosferskim padavinama, kiseonikom i sunčevom energijom, gas metan se ispušta i može doći do njegovog paljenja. Upravo je to uzrok velikog požara na deponiji u Vinči, koji se desio juna 2017. godine.
Poslednje mesto zauzima varijabla udar groma ili posledica neke prirodne sile. U analiziranom periodu, do požara usled udara groma je došlo u samo jednom slučaju, tokom jakog letnjeg nevremena. Razlog za usamljenost ove varijable je činjenica da većina objekata danas poseduje gromobransku zaštitu.
Prevencija požara
Republika Srbija je donela Zakon o zaštiti od požara kojim se utvrđuje da se zaštita od požara ostvaruje organizovanjem i pripremanjem subjekata zaštita od požara i sprovođenjem zaštite od požara, obezbeđivanjem uslova za sprovođenje zaštite od požara, preduzimanjem mera i radnji za zaštitu i spasavanje ljudi, materijalnih dobara i životne sredine prilikom izbijanja požara, kao i nadzorom nad primenom mera zaštite od požara. Prevencija se, u smislu ovog Zakona, ostvaruje planiranjem i sprovođenjem preventivnih mera, kako bi se što efikasnije sprečilo izbijanje požara, a ukoliko do požara ipak dođe, da se rizik po život i zdravlje ljudi i ugrožavanje materijalnih dobara ili životne sredine svede na najmanju moguću meru i požar ograniči samo na mesto njegovog izbijanja.
Efikasna prevencija od požara, uslovljena je dobrom planskom dokumentacijom i urbanističkim projektima, koji moraju da obezbede dostupna izvorišta vode sa vodovodne mreže, odgovarajuću udaljenost stambenih i objekata javne namene, industrijskih i objekata specijalne namene, pristupačne puteve za vatrogasna vozila, bezbednosne pojaseve između objekata, kako bi se onemogućilo lako širenje požara sa jednog na druge objekte, kao i prostor za bezbedno evakuisanje lica. Prevencija požara prilikom same izgradnje objekata se postiže izgradnjom kvalitetne konstrukcije objekta, ugrađivanjem materijala koji onemogućuju širenje vatre i dima unutar objekta, kao i van njega, na druge objekte i omogućavanja sigurne i efikasne evakuacije lica iz objekta . Prilikom izgradnje bilo kog objekta, uz neophodnu tehničku dokumentaciju se izrađuje i predaje na uvid Glavni projekat zaštite od požara koji sadrži tehnički izveštaj, proračunske osnove i grafičku dokumentaciju. Naročito se vodi računa da u objektima visokogradnje budu izrađeni horizontalni i vertikalni putevi evakuacije. Oni moraju biti sigurni i prohodni i izrađeni od materijala koji su otporni na požare. Ovde posebno treba napomenuti da u mnogim višespratnim objektima postoji problem što su sami korisnici tih objekata, vlastitim nemarom, puteve požarne evakuacije zatvorili, blokirali i onesposobili, te bi u slučaju hitne evakuacije, oni bili neupotrebljivi. Takođe, pored puteva evakuacije, pri protivpožarnoj zaštiti je potrebno da prilazi objektima budu čisti, kako bi vatrogasne ekipe mogle da pristupe objektu blagovremeno. Kod posebnih objekata, zakonom definisane namene i to hotela, robnih kuća, bioskopa, dečjih ustanova, obrazovnih ustanova, ustanova kulture, zdravstvenih ustanova, sportskih i koncertnih dvorana, stadiona, aerodroma i vrlo visokih objekata, neophodno je ugrađivanje uređaja za otkrivanje i dojavljivanje požara.
U dosadašnjoj praksi vatrogasnih službi na teritoriji Republike Srbije, kao problemi u protivpožarnoj zaštiti su detektovani i to u oblasti urbanizma, zbog neplanske izgradnje objekata u neposrednoj blizini stambenih zona, čime je kod velikog broja objekata otežan ili u potpunosti onemogućen pristup vatrogasnim vozilima. Potom, postoji problem u saobraćajnoj infrastrukturi, koja takođe ne zadovoljava pravila neometanog pristupa vatrogasnom vozilu. Usled nemara samih ljudi, dolazi do tendencioznog ili nehatnog oštećenja električne i protivpožarne instalacije u objektima, čime je onemogućeno pravovremeno reagovanje na požare. Potom, na većini lokaliteta požara, sistem javne vodovodne mreže nije bio dostupan vatrogasnim ekipama. Sa druge strane, postoji velika količina zapaljivih, eksplozivnih materija, municije, hemijskih supstanci i opasnog otpada koji se neadekvatno skladišti, pirotehnička sredstva, naročito oko Nove godine su u velikoj meri dostupna svim licima, bez obzira na njihovu starosnu dob i znanje da istima rukuju. Kako je naša zemlja imala dosta burnu prošlost, na velikom broju lokaliteta se još uvek nalaze nedeaktivirane eksplozivne naprave i bombe, koje same za sebe predstavljaju ozbiljan bezbednosni problem . Na posletku, ali ne i na kraju po svom značaju, kao veliki problem u izgradnji efikasnog protivpožarnog sistema se nalazi nedovoljna bezbednosna kultura građana, koji nemaju prestup preventivnog delovanja, nemaju izgrađenu svest o značaju i težini problema požara u objektima i nisu svesni od koje je važnosti uredno održavanje protivpožarnog sistema u funkciji, što podrazumeva brigu o protivpožarnim, električnim i dimovodnim instalacijama i putevima evakuacije.