Postupak protiv JSO

Jedinica za specijalne operacije (JSO) je osnovna 1996. godine od kada je postala sastavni deo Resora državne bezbednosti MUP-a RS. Sedište ove jedinice nalazilo se u Kuli. Za komadanta ove jedinice postavljen je Milorad Ulemek Luković – Legija, ko je bivši pripadnik francuske Legije stranaca kao i oficir Srpske dobrovoljačke garde ( Arkanovi tigrovi ). Jedinica je 15. juna 2001. godine izdvojena iz Resora državne bezbednosti, a rasformirana je u policijskoj akciji ,,Sablja’’ 25.marta 2003 godine.
Iako je JSO osnovana 1996. zapravo je nastala 4.maja 1991. u centru za obuku Alfa u Golubincu kod Knina. Pred počekat NATO bombardovanja 1999.godine JSO je prebačena na planinu Goč sa kompletnim naoružanjem jer se čekalo bombarovanje. Kada su pale prve bombe na Kosovo i Metohiju komadant je izdao naređenje da se krene tamo gde su konstantno bili.

JSO je za vreme protesta 05. oktobra odbio poslušnost tadašnjoj vlasti i u svojim vozilima izasašli su na ulice pozdravljajući protestane. Pobuna jedinice za specijalne operacije (JSO) je počela 09. novembra, a prekinuta 14. novembra 2001. godine. Jedinca je tada blokirala bazu u Kuli i zatražila zahteve za smenu ministra unutrašniih poslova ( MUP-a ), načelnika Resora državne bezbednosti i negovog zamenika. Jedinica je povukla sve pripadnike i blokirala svoju bazu u Kuli tako što su dva transportera bila postavljena na ulazu. Poslat je odred žandrmerije i autobusi puni policje iz unutrašnjosti Srbije u Kulu da uguši protest jedinice, avioni vojske su nadletali centar, počele su provokacije sa druge strane. Kada su shvatili da ova akcija nije dobra ni za jednu jedinicu, JSO je sa svojim borbenim vozilima pod punom ratnom opremom izašla na ulice i blokirali Beograd u znak protesta zbog hapšenja braće Banović u Obrenovcu. U ovom protesku Jedinice blokiran je bio i autoput ka Vrbasu, dok je 12. novembra blokiran put kod Sava centra. Protest je prekinut 14. novembra kada je tadašnji ministar policije Dušan Mihajlović prihvatio zahtev jedinice i smenio načelnika Resora državne bezbednosti Gorana Petrovića.

Protiv bivših pripadnika JSO, Specijalno Tužilaštvo za organizovani kriminal, podiglo je optužnicu, kojom ih zapravo tereti za organizovanje oružane pobune novembra 2001. godine. Optužnica je podignuta protiv Milorada Ulemeka Legije, Zvezdana Jovanovića, Dušana Maričića, Vladimira Potića, Dragoslava Krsmanovića, Veselina Lečića, Miće Petrakovića, Dragiše Radića i Vladimira Pocića.

U optužnici se navodi da je na ovaj način jasno iskazana spremnost Jedinice da iskaže neposlušnost i primeni silu ukoliko se ne ispune njihovi zahtevi koji su se odnosili na smenu tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića, načelnika resora DB-a Gorana Petrovića i njegovog zamenika Zorana Mijatovića.
Optužinicom pomenutog tužilaštva, bivšim pripadnicima JSO se stavlja na teret, krivično delo oružana pobuna iz tada važećeg Krivičnog zakona SRJ, sada već krivično delo oružana pobuna, u članu 311. Krivičnog Zakonika RS. Pomenuto krivično delo spada u grupu krivičnih dela protiv Ustavnog uređenja i bezbednosti Republike Srbije. Zapravo, grupu krivičnih dela kojoj je zajedničko, to što za zaštini objekat ima Republiku Srbiju, bezbednost njenih građana, prinicipe slobode, jedanakosti, demokratije i ostale vrednosti i temeljne principe na kojima Republika Srbija počiva. Sledom iznetog, Krivičnim Zakonikom RS, članom 311. Stavom 1. propisano je da ko učestvuje u oružanoj pobuni koja je upravljena na ugrožavanje ustavnog uređenja, bezbednosti ili teritorijalne celine Srbije, kazniće se zatvorom od tri do petnaest godina. Stav 2. pomenutog Zakonika, propisuje da će se organizator pobune, kazniti zatvorom najmanje pet godina.

Tako, nakon par godina, sudsko veće Specijalnog suda (Viši sud – Posebno odeljenje za organizovani kriminal), oslobodilo je pripadnike komande bivše Jedinice za specijalne operacije, optužbe za oružanu pobunu u novembru 2001. godine. Donetom prvostepenom presudom, sa mogućnošću izjavljivanja žalbe Apelacionom sudu u Beogradu i navodeći pri tom da je veće jednoglasno utvrdilo da nisu dokazani navodi optužnice, odnosno da optuženi nisu učinili ovo krivično delo. To prema pomenutim navodima, proizlazi iz materijalnih dokaza, iskaza svedoka, dok manjem broju svedoka koji su iznosili svoja viđenja i posredna saznanja sud nije poverovao. Za sud je ključan bio stenogram sa 61. i 62. sednice Vlade Srbije kojoj je predsedavao tadašnji premijer dr Zoran Đinđić, pošto je na njoj rečeno da bezbednost države ni u jednom trenutku nije bila ugrožena i da je reč o protestu, kako se u zapisniku na više mesta navodi. O tome svedoči i odsustvo reakcije vrha države tokom događaja iz optužnice. Pri tom istakavši, da u zemlji nije uvedeno vanredno stanje, što bi bilo logično u slučaju oružane pobune.

Odsek 4, Kriminalističko-krivični

Nikola Jovanović
Dejan Trajković